Bifix je moj život, moja ljubav, moj hobi

Svi koji znaju bujskog gospodarstvenika Ivana Štiglića, povezat će ga odmah sa tvrtkom Bifix. Tako osjeća i on sam. U Bujama je od 1973. godine, stigao je iz riječke Rafinerije na poziv prijatelja iz tadašnje garniture Buje-exporta, sudjelovao u stvaranju Bifixa i tamo ostao. Radio je poslove tehničke i komercijalne prirode, da bi Bifix procvat dosegao pod njegovim vodstvom. I danas je na čelu te tvrtke koja se uspješno nosila s mnogim izazovima, od pretvorbe i privatizacije do uspješnog poslovanja i u ovo teško i neizvjesno vrijeme. Ivan Štiglić ni jednog trenutka neće propustiti reći da je za uspjeh Bifixa i proboj na zahtjevno vanjsko tržište zaslužna cijela ekipa, svi zaposlenici, njih tridesetak. Sada ih je u Bifixu 35. Zato i za Nagradu Grada Buje, koju je dobio uz Dan grada, kaže da je priznanje i za njega i za njegove suradnike.

– Treba znati da je sve što radimo djelo našeg znanja, naših ljudi, nemamo ni jednog proizvoda po licenci. Počeli smo sa proizvodima za građevinarstvo, ljepila, glet-mase, boje, da bismo posljednjih godina velik uspjeh napravili sa takozvanim masterom, zapravo bojama za plastiku, da pojednostavim. Tijekom razvoja došli smo do stupnja da proizvodnja mastera čini gotovo 85 posto naše proizvodnje, dok su ostalo proizvodi za građevinarstvo, ono što smo ranije radili – kaže Ivan Štilgić. Danas Bifix plasira oko šest tisuća tona mastera, a 95 posto se izvozi. Taj uspjeh je i tajna uspjeha cijele tvrtke, jer se velikim omjerom proizvodnje za izvoz i za domaće tržište prevladavaju sve teškoće koje su u gospodarstvu prisutne već dugi niz godina, za mnoge tvrtke nepremostive.

No, naša hrvatska poslovna i politička stvarnost nije mimoišla ni Bifix.

– Posla imamo, ali razmišljamo i o novim investicijama. Ograničavajući nam je faktor proizvodni prostor. Tu uz našu ogradu je neobrađeno državno zemljište, zaraslo u krov i graju, a mi već pet godina čekamo rješenje o otkupu tog zemljišta kako bi se proširili. Nije ni čudno što nas strani investitori izbjegavaju, a svi govore o potpori gospodarstvu koje zapravo nema. I ovo je jedan dokaz – razočarano će Štiglić koji je, osim u Bifixu, angažiran i na sportskom polju. Poznata je njegova odanost rukometnom klubu kojega Štiglić i Bifix održavaju godinama u životu. Trenutno se ne natječe seniorska ekipa, a sve snage usmjerene su na rad s najmlađima.

– Nemamo dovoljno seniorskih igrača, mladi još nisu pristigli, pa smo odlučili da sredstva usmjerimo na rad s mladima. U klubu s njima rade tri trenera, Grad je osigurao dvoranu za njihov rad, a do sada smo najveći dio sredstava od Grada davali za najam dvorane za utakmice i treninge prve momčadi. Mislim da je ovako bolje, mladima treba dati više prilike – dodaje Ivan, jednako kao što se sve više mladima prilika daje i samom Bifixu.

– Imamo mladih stručnih ljudi koji uz nas iskusnije uspješno plove ovim našim „vodama“ i u dogledno će vrijeme preuzeti naš posao. Vrijeme ide, mora jednom biti i smjena generacija, a radimo to postupno. Tvrtka ima perspektivu, imamo vjeru u stalni postupni razvoj, razmišljamo i novim investicijama. Posla ima, treba ga uspješno nastaviti – radosno će Ivan Štiglić koji o sebi malo priča, uvijek se vraća na Bifix.

– Bifix je moj život, moja ljubav, pa i hobi – nasmiješi se uvijek vedri Ivan koji u slobodno vrijeme rado odigra s prijateljima partiju tenisa, posla ima u vrtu, kućnom dvorištu…Rado popriča s ljudima u gradu, na ulici, susretljiv, nasmiješen, zadovoljan.

– U Bujama mi je sve ove godine bilo lijepo, stekao sam i imam mnogo prijatelja, ljudi su spremni na suradnju, vrijedni su. Veoma sam zadovoljan – poručuje s osmijehom Ivan Štiglić. (L. J.)

 

25°C
 

 

25°C
 

 

25°C
 

 

25°C
 

 

25°C
 

 

23°C