GROŽNJAN: Izložbe Luize Štokovac i Krešimra Sokola u galeriji Fonticus

U narednih petnaestak dana posjetiteljima Gradske galerije Fonticus u Gradu umjetnika pruža se prilika upoznati dvoje autora kroz njihova dva nova umjetnička projekta. Riječki likovni umjetnik Krešimir Sokol predstavio je novu kolekciju vizualnih razmišljanja, nudeći još jedan svoj pristup materijalima, tehnikama i oblicima. Ovog puta oblikuje osebujne predmete koji asociraju na (prometne) znakove, postavljenim na tankim nosačima. Svoju ambijentalnu instalaciju jednostavno je nazvao „Nastalo u garaži br. 11“. Ulaskom u galeriju posjetitelju se stvara slika „šume“ radova u nekom nadrealnom ambijentu. Sveprisutni znakovi ili obavijesti kao da stavljaju na znanje silne zabrane, ograničenja i obaveze. Sokol kao da želi ublažiti, osporiti zabranu ili naredbu.

– Umjetnik kreće od izbora materijala. Ovaj puta je to drvo. Na dnu nalazimo oslonac, statički element. Na drvenu letvu, stapku, okomicom, postavlja plošni oblik. Ovaj grubi, s gornje strane često ušiljeni dio drvene daske, nosi kolorirane i/ili gestualne intervencije bojom ili nekim crtaćim sredstvom. Nevjerojatan je kreativni naboj koji se manifestira izborom jarkih, skoro divljih boja. Bogatstvo intervencija rađa izniman raspon grafičkih i kolorističkih tragova te naglašava dinamiku. Niz radova sličnih oblikovnih karakteristika, ali različito kolorističkih razigranih, daje specifičan doživljaj projektu – rekao je kustos galerije Eugen Borkovsky predstavljajući renomiranog riječkog umjetnika.

Drugi projekt je serija fotografija Luize Štokovac koja nudi nudi niz radova na kojima obrađuje motiv sjedalica. Radeći na projektu pod nazivom „Mapiranje samoće“ autorica izabire znakovite kadrove. Koristeći realne, zatečene scene, čini autorski iskorak unoseći novi smisao. Neznatnim motivima uspijeva dati simbolično značenje. U galeriji su posjetitelji mogli razgledati i dvije autorske knjige fotografija s istim nazivom.

–  Čvrsta kompozicija, izuzeće kolora, bogatstvo tonskih gradacija, smisleno zamućivanje, solidno uvećanje, pojavljuju se kao bitne karakteristike cijelog projekta. U pristupu Luize Štokovac, fotoggrafiaj dobiva dramatičnost izborom iz obilja vizualnih informacija. Ona motive bilježi bez režije, u okruženjima u kojima ih primjećuje. Elementi radova u optimalnoj su komunikaciji s formatom. Pred sobom imamo iskaze značenja koje se oslanjaju na motiv. Očito je da autorica ovisi o figurativnom obliku i da ga ne želi prikriti. Osobine predmeta u autoričinom objektivu mijenjaju značenja. Prepoznajemo oblike koji u artističkoj interpretaciji postaju neka nova realnost. Ovu izložbu predstavljam kao projekt jer nosi sve karakteristike promišljene cjeline. Luiza prezentira fotografije koje nude kadrove uporabnih predmeta. Prisutni su drveni, kameni, metalni, plastični, pleteni, tapecirani, kombinirani oslonci za sjedenje. Neke nazivamo kuhinjskim ili uredskim, neke sjedalicama za terase, neke dizajniranim, neke foteljama, klupama, klupčicama. Neki imaju naslone za ruke. Tu su i invalidski i konferencijski stolci. Poneki su novi, nekoliko je starijih od kojih je pokoji očuvan ili restauriran. Ovim predmetima Novigrađanka Luiza Štokovac prilazi kao motivu, naglašavajući, a ujedno problematizirajući njihovu svrhu – naglasio je Eugen Borkovsky o urbano i socijalno obilježenom projektu autorice koja se fotografijom intenzivnije bavi tek posljednjih pet godina učeći od istaknutih profesionalnih fotografa. Dobitnica nekoliko nagrada i priznanja na nacionalnim i međunarodnim natječajima fotografije. Dio je organizacijskog tima međunarodne manifestacije Foto ex tempore u Novigradu.

 

 

 

 

 

 

10°C
 

 

10°C
 

 

10°C
 

 

10°C
 

 

10°C
 

 

8°C