Umažanin Vlatko Grubiša jubilarac među dobrovoljnim darivateljima krvi

Umažanin Vlatko Grubiša dobio je nedavno priznanje za svoju humanost, za 75 darivanja krvi.

– Moji počeci darivanja krvi sežu u rano proljeće davne 1974. godine, u Rovinju gdje sam pohađao treću godinu Škole učenika u privredi. Imali smo i razlog više otići na darivanje krvi, jer smo tog dana trebali pisati neki „jači“ ispit. Nas petnaestak je „markiralo“ kako bi izbjegli neželjenu ocjenu, pravdajući to da se traži krv za spašavanje života – priča nam Vlatko Grubiša.- Stavili smo se u red, ispred službenog busa pulskog Doma zdravlja u kojemu se davala krv. Nije nam se uopće žurilo. Za izostanak smo dobili liječničke potvrde, ali kako nisam bio punoljetan rekli su mi da ne mogu dati krv, ali na ustrajne molbe mojih školskih prijatelja dogodilo se moje prvo darivanje krvi. Kao stipendist Tvornice cementa, a po završetku škole i zaposlenik, 14 godina nastavio sam davati krv sa mnogima iz te firme u kojoj je bio jedan od najvećih aktiva darivatelja krvi. Bilo je to vrijeme kada se krv darivala dva puta godišnje – prisjeća se Vlatko.

Potkraj prošle godine je obilježio srebrni jubilej dobrovoljnog darivatelja kojom prigodom je dobio srebrnu medalju hrvatskog Crvenog križa, ručni sat i zahvalnicu za sustavno davanje plemenite tekućine.

– Imao sam jednu stanku od pet godina koliko nisam davao krv zbog operativnih zahvata. Nastavio sam darivati krv, nerijetko odlazeći do Pule, u suprotnom se nisam osjećao najbolje. Tijelo je naučilo na to i gotovo da signalizira potrebu stalnog darivanja. To me ispunjava zadovoljstvom znajući da darovana krv spašava živote. Od srca se zahvaljujem Crvenom križu za vrijedne darove koje su mi dali – rekao je jubilarac Vlatko Grubiša.

 

25°C
 

 

25°C
 

 

25°C
 

 

25°C
 

 

25°C
 

 

23°C